Veče Dučićevog laureata: Akademija u čast Gojka Đoga

 

TREBINJE | Svečanom akademijom „Veče laureata“, koja je ove godine posvećena pjesniku Gojku Đogu, dobitniku Dučićeve nagrade 2016. godine, večeras je u Trebinju završena dvodnevna manifestacija „Dučićev dan“.

Otvarajući akademiju u ime domaćina – Grada Trebinja i Savjeta Dučićevih večeri poezije, gradonačelnik Luka Petrović rekao je da je „pjesnička riječ – i ona guslarska i ona u kolu i ona pisana – ovdje vjekovima carovala“, da nas je „poezija podržavala i uzdržavala“, te „podizala i uzdizala“.

U zemlji hercegovoj i svetosavskoj uz pjesmu smo nazdravljali a sa dirljivom pjesničkom rječju smo naše najmilije predavali vječnosti. Valjda zato, na sličan način, slaveći moć pjesničke riječi, obilježavamo dan Dučićevog odlaska, dan kada je naš Duka nastavio život u svojim knjigama i našim sjećanjima“, rekao je gradonačelnik Petrović.

U besjedi laureata, kazujući o Dučiću, njegovom životnom i pjesničkom zavičaju, književnik Gojko Đogo rekao je da je zavičaj kao „emocija i osjećanje pripadnosti sraslo sa našim unutrašnjim bićem“ odvajkada bio „opojna pjesnička tema“, ali i da je Dučićev pjesnički zavičaj duboko i visoko nadilazio tu lokalnu i privatnu vezanost.

Dučić je voleo svoj grad, ali je za razliku od Šantića zazirao od lokalnih motiva, od prikivanja za svoju stenu, pa se iz Trebinja spustio na more – da bi svoj lirski areal proširio na Mediteran, još dalje i dublje – na povest i nacionalni mit, Vizantziju i carski Prizren. On se ne odriče sebe, ali se i ne ispoveda, ne privatizuje i ne prizemljuje“, kazao je Đogo.

O poeziji posljednjeg dobitnika Dučićeve nagrade govorio je prof. dr Jovan Delić – naglasivši da je po svom pjesničkom samožrtvovanju i sudbini, po svome stavu i odnosu prema pjesništvu, spremnosti da se pjesnička riječ plaća slobodom i svojom glavom – Gojko Đogo jedinstvena figura srpske poezije.

U tom smislu, kaže Delić, pjesnička zbirka „Vunena vremena“ postala je životna Đogova i kultna knjiga cijele generacije, jer je pjesničku hrabrost i poetiku „otvornih usta i razvezanog jezika“ komunistička vlast 80-tih godina prošlog vijeka kaznila uništavanjem cijelog izdanja, „šikaniranjem, hapšenjem, suđenjem i tamnovanjem pjesnika zbog poezije“.

Osloboditi pjesnički jezik dlaka, znači biti bez dlake na jeziku – osnovni je pjesnički stav. A strah je svuda, njegova metafora je vuna – a vuna je zver, dlakava i gluva, nabijena u naše vreće i smotana u tvrdo klupko u trbuhu“, pojasnio je Delić Đogova pjesnička uvjerenja jezikom „Vunenih vremena“.

Na akademiji u pozorišnoj sali Kulturnog centra, nazvanoj Đogovim stihom „Odavno je u prekidu veza s nebesima”, uz pjesnika – poeziju Dučićevog laureata kazivao je i prvak Narodnog pozorišta iz Beograda Nebojša Dugalić.

U muzičkom dijelu programa nastupili su trebinjski hor „Tribunija“, pojci braća Teofilovići iz Beograda, operska primadona i operski prvak beogradskog Narodnog pozorišta Gabrijela Ubavić i Dragutić Matić, te pijanista ovog pozorišta Nevena Živković, vokalni solista Milisav Sukonjica i pijanista Božidar Vučur iz Trebinja.

Povelja zahvalnosti za Dučićeve večeri poezije

Na otvaranju akademije prof. dr Jovan Delić uručio je predsjedniku Savjeta Dučićevih večeri poezije Luki Petroviću povelju zahvalnosti koju Filološki fakultet u Beogradu dodjeljuje ovoj manifestaciji „za izuzetan doprinos i saradnju u čuvanju i njegovanju srpske kulturne baštine“.

„Nastavićemo istrajavati da dokažemo da smo vrijedni ove povelje“, rekao je Petrović zahvaljujući na prizanju.

R.S.