Prva panel diskusija, od četiri koliko će ih biti na petom po redu simposionu Teologija u javnoj sferi izborom teme “Umjetnost i kanon: između autentičnog ropstva i (ne)autentične slobode” zaintrigirala je veliki broj naših sugrađana koji su je pomno pratili i u njoj učestvovali postavljanjem veoma interesantnih pitanja.

 
“Prvi razgovor ovoga dragocenoga skupa se kretao u domenu odnosa savremenog čoveka, savremene umetnosti i onoga što se smatra crkvenom umetnošću. Svi smo svesni toga da postoji velika razlika, da se taj kanon koji je pomenut vrlo često koristi kao alibi za jednu vrstu produkcije koja podrazumeva beskrajno kopiranje postojećeg uzora. Teško je očekivati da ovakav razgovor može imati i definitivni zaključak, ali smatram da je postignuta jedna vrsta malo većeg duhovnog angažmana i povećan stepen razumevanja i onoga što se zove savremena i onoga što se zove crkvena umetnost. Da bi se ljudi razumeli potrebno je da svako načini jedan korak”, rekao je između ostalog prof. dr Mileta Prodanović sa Fakulteta likovnih umetnosti, Univerziteta u Beogradu.
 
Ističući važnost slike i vizuelnih medija, doc. dr Todor Mitrović sa Akademije SPC za umetnost i konservaciju iz Beograda je rekao: “Svi vizuelni mediji su naprosto atomska bomba, zato što je savremeni čovek vizuelno biće i našom percepcijom dominira čulo vida. Vizantinci su jako dobro znali i razumeli kakva je moć slike i nisu slučajno ratovali zbog slika, dakle, sliku ne možemo tretirati olako, to znači držati atomsku bombu u ruci i igrati se s njom. Nemoguće je živeti u koži srednjevekovnog čoveka, tako da je kopirati srednjevekovnu ikonu u današnjem kontekstu jedan naivan i krajnje neodgovoran gest, ukoliko nismo svesni ozbiljne razlike koja postoji između nas i srednjevekovnog čoveka. Moramo biti svesni fascinantne, ali nekad  i zastrašujuće moći slike. Apelovao bih na bogoslove da ozbiljno shvate vizuelne umetnosti”.
 
 
https://www.youtube.com/watch?v=oja39_cPU-E&feature=youtu.be