Hortikulturno uređenje Trebinja išlo je u više pravaca. Nakon austrougarske okupacije 1878. godine, a po direktivi Vlade u Beču, Zemaljska vlada u Sarajevu dala je saglasnost i odobrenje za izradu kompletnog urbanističkog plana i projekta za savremeno uređenje Trebinja. Već u maju 1889. godine Kotarski ured u Trebinju naredio je Opštinskom uredu da se mlade murve zasađene te godine zalijevaju svaki dan zbog suše. Murve su posađene od sjeverne strane gradskog parka, blizu ulazne kapije, zatim duž istočne strane gradskog parka, potom duž njegove istočne ograde i pored ograde porte pravoslavne crkve u pravcu Bregova. Samo dvije mlade murve posađene su mimo ovog reda. Jedna je posađena u Starom gradu u bašti Geruna, kuće u kojoj je tada bio vinski podrum. Taj podrum je kasnije pretvoren u restoran kog Trebinjci najčešće zovu „Bežigrad“. Druga murva posađena je nedaleko od lijeve obale Trebišnjice (slomljena je u oluji 2000. godine). Godinu dana kasnije, 20. februara 1890. godine, na sjednici opštinskog vijeća Trebinje, donesena je odluka da se u Trstenom kod Dubrovnika (Hrvatska) kupi 20 sadnica platana i da se posade na zemljištu u centru grada u redu i obliku velikog pravougaonika. Ostali dio platana posađen je iznad lijeve obale Trebišnjice, pored Stankovića kuće. Osim toga, iz Trstenog je nabavljeno još dvanaest platana. Oni su vozom prebačeni od željezničke stanice u Dubrovniku do tovarne stanice u Trebinju i to je bio jedan od prvih transporta novoizgrađenom željezničkom prugom. Ti platani su posađeni u jesen 1901. godine ispred perona novosagrađene putničke stanice nakon njenog svečanog uključenja u saobraćaj. Sadnja je obavljena u pravcu sjever-jug kako je i vodila željeznižka pruga.

U februaru 1890. godine u Trebinje je došao Franjo Bratusi, vrtlar koji je imao obavezu da njeguje platane, ali i drugo rastinje. Godine 1894. primljen je František Jindraček za vrtlara. Uz sve ostalo priložio je svjedočanstvo o završenoj vrtlarskoj školi. Među gradskim vrtlarima najduži staž imao je Ibro Zelihić iz Trebinja (1897.– 1922.). Opštinski odbor Trebinje je, na dužnost gradskog vrtlara, 1922. godine primio Sava Babića koji je ostao na toj dužnosti do 1941 godine.

Od tih dvadeset platana posađenih na zemljištu u centru grada u redu i obliku velikog pravougaonika danas je njih 16 postalo gorostasni simbol Trebinja i oformilo gradsku baštu koja se smatra ambijentalnim centrom i estetski najdragocjenijim dijelom Trebinja. Na mjestu gđe je sada hotel i bašta „Platani“ nalazio se cvijetni vrt koji su obrađivali i njegovali gradski vrtlari. Zakupci hotela „Platani“, počev od austrougarskog perioda, mijenjali su njegovo ime. U sjećanju Trebinjaca zapamćena su ova imena: „Zagreb“, „Lovćen“, „Jedinstvo“ i „Platani“.

no images were found

Foto:Jovan Vidaković