Svim predstavama dodeljena „kolektivna nagrada”, a specijalna nagrada pripala publici. Kokan Mladenović: Ovo je teroristički akt protiv pozorišta

Autor: M. S.subota, 03.06.2017. u 21:11

Srpsko narodno pozorište (Foto: Vikipedija)

Žiri 62. Sterijinog pozorja prvi put u istoriji ovog festivala nije nagradio ni jednu predstavu, od ukupno devet iz takmičarske konkurencije koliko je izvedeno na ovogodišnjem Pozorju. Štaviše, jednoglasno je odlučio da dodeli samo dve nagrade, i to „svim učesnicima” i Specijalnu Sterijinu nagradu „publici” Pozorja.

Žiri je radio u sastavu: Isidora Žebeljan, Emina Elor, Nikita Milivojević, Aleksandar Popovski i Predrag Manojlović, a u svom obrazloženju je obrazložio: „Danas, sagledavajući ambicije, talenat, napore, viđene domete i okolnosti u kojima stvaraju učesnici takmičarskog programa, u vremenu nenaklonjenom pozorišnom stvaralaštvu i institucijama kulture, te posebno u složenim i teškim uslovima u kojima Sterijino pozorje nekako opstaje, kao i primernu odanost novosadske publike Sterijinim igrama, žiri jednoglasno odlučuje da dodeli dve zaslužene Sterijine nagrade:

Sterijinu nagradu svim učesnicima 62. Pozorja i Specijalnu Sterijinu nagradu publici 62. Sterijinog pozorja”.
S druge strane, žiri Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije doneo je jednoglasnu odluku da nagradu Okruglog stola kritike 62. Sterijinog pozorja za najbolju predstavu dodeli ostvarenju „Na Drini ćuprija”, po motivima dela Ive Andrića, u režiji i adaptaciji Kokana Mladenovića i u izvođenju Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada. Ista predstava dobila je i nagradu publike za najbolju predstavu, sa prosečnom ocenom 4,76 na skali do pet, prenosi Tanjug.
U takmičarskom programu su bile i predstave „Ožalošćena porodica” u režiji Igora Vuka Torbice, „Ruža, uvela” u režiji Milana Neškovića, „Elektra” u režiji Ive Milošević, kao i „Hipnoza jedne ljubavi” po tekstu i u režiji Duška Kovačevića. U selekciji su bile i predstave „Moje dete” Stojana Srdića i Ane Đorđević, „Novo doba” u režiji Dina Mustafića, „Deca radosti” Snežane Trišić i „Maestro” Milana Neškovića.

Ovakva odluka žirija izazvala je burne reakcije na društvenim mrežama. Oglasio je reditelj Kokan Mladenović: „U svoje lično ime, u ime glumačkog ansambla i svih saradnika bez čijeg kreativnog doprinosa ne bi bilo predstave ‘Na Drini ćuprija’, optužujem žiri Sterijinog pozorja u sastavu: Miki Manojlović, Aleksandar Popovski, Nikita Milivojević, Isidora Žebeljan i Emina Elor, da su zarad najvulgarnijih političkih presija, ili neoprostive količine ličnih sujeta, svojim odlukama ponizili sve glumce, reditelje, scenografe, kostimografe, kompozitore, koreografe i samu instituciju Sterijinog pozorja. Ne postoji količina sramote kojom se može anulirati ovaj besmisleni teroristički akt protiv pozorišta i onih koji ga čine”.
Sterijina nagrada za pozorišnu kritiku „Miodrag Kujundžić” dodeljena je kritičaru Ivanu Medenici za tekst „Ubojita značenja”, o predstavi „Rodoljupci” Narodnog pozorišta iz Beograda, u režiji Andraša Urbana, koja je objavljena u NIN-u. Žiri je radio u sastavu Darinka Nikolić, Aleksandar Milosavljević i Vladimir Crnjanski.

Nastavljamo da predstavljamo domaće autore

Miroslav Radonjić, selektor i direktor Pozorja: Kao što nikada pre nisam komentarisao odluke žirija Sterijinog pozorja, tako ću postupiti i sada, u nameri da, koliko je to moguće sačuvam ugled i integritet institucije, ali i svih učesnika 62. Pozorja. Članovi žirija svojim imenom i prezimenom, umetničkim i moralnim dignitetom stoje iza ovakve odluke i nadam se da će umeti valjano da je obrazlože. Sterijino pozorje će i nadalje nastojati da afirmiše i promoviše domaćeg dramskog autora i pozorišnu umetnost, trudeći se da svim svojim delatnostima ne ugrozi bogatu i hvale vrednu tradiciju, te da prepozna relevantno savremeno teatarsko stvaralaštvo. B. G. T.

Pucanj u nogu

Željko Hubač, v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu: Osećaj poniženosti je, godinama unazad, postao sastavni deo bitisanja u teatru, a to su, pretpostavljam, radeći u pozorištu na svojoj koži osetili i članovi žirija ovogodišnjeg Pozorja. Zato, ni ljudski ni profesionalno ne razumem njihovu potrebu da na ovaj način dodatno ponize svoje kolege. Pritom, posebno mi je teško da shvatim iracionalnu dimenziju ovog poteza. Pa zar čovek, koga prisiljavaju da gladan i bos trči na 110 metara sa preponama, kao odgovor na taj pritisak treba sam sebi da puca u nogu? B. G. T.

preuzeto:http://www.politika.rs