Predstavljen roman Obrada Nenezića ,,Osmijeh za Mariju Mihailovič” (VIDEO)
TREBINJE │ U organizaciji Grada Trebinja večeras je u Narodnoj biblioteci održana promocija knjige „Osmijeh za Mariju Mihailovič“, autora Obrada Nenezića iz Nikšića.
Kritičar Goran Radojičić rekao je da je „Osmijeh za Mariju Mihailovič“ topla i nježna, a istovremeno i surova ratna, ljudska priča o nepoznatoj strani crnogorskog Če Gevare, životu i smrti narodnog heroja Ljuba Čupića.
„Vjerujem da će mnogi nakon čitanja ovog romana, kad vide sliku Ljuba Čupića, znati da je taj osmijeh upućen Mariji Mihailovič i ljubavi koja je bila jača i vrednija od smrti“,rekao je on.
Radojičić je istakao da je „Osmijeh za Mariju Mihailovič“, ispričan kroz paralelnu priču o stradanjima od fašista i bombardovanju 1999. godine, predstavlja dekonstrukciju mita o Ljubu Čupiću.
Nenezićev Čupić, kazao je Radojičić, nije stereotipni komunista, ali pripada komunističkom kodu koji ima svoja strogo određena pravila djelovanja.
„Rat je lajtmotiv ovog ostvarenja, a život jednog čovjeka u ratu koji ga se u krajnjem ne tiče, obilježen je osmijehom. Osmijeh u priču uvodi ljubav, što nas dalje vodi do zaključka da ova priča o Ljubu nije ratna, ni partizanska, već krajnje ljudska i prožeta emocijama“, naveo je on.
Nenezić, koji je autor brojnih filmskih i pozorišnih ostvarenja govorio je o strukturi romana, granicama između realnosti i fikcije, liku narodnog heroja Ljuba Ćupića.
On kaže da je pokušao da tom čuvenom istorijskom događaju strijeljanja narodnog heroja Ljuba Ćupića priđe na jedan novi način i da mu drugu dimenziju.
„O Ljubu Čupiću, crnogorskom Če Gevari znamo sve. Ili gotovo ništa. Narodni heroj bez koga su istorijske čitanke nezamislive osmijehom je pobijedio smrt. Znamo o njegovom partijskom djelovanju i o herojskom držanju prilikom suđenja i strijeljanja. Ali, o Ljubu Čupiću, naočitom, stasitom Crnogorcu koji je volio i bio voljen ne znamo ništa. A i Ljubo Čupić je volio. Koga? Zašto ne jednu rusku plemkinju, potomkinju slavnih Romanovih, ženu kojoj je uputio osmijeh prije strijeljanja. I što ne bi taj osmijeh prkosa i slobode mogao da bude osmijeh ljubavi“, istakao je Nenezić.
Nenezić je rekao da je roman „Osmijeh za Mariju Mihailovič“, inspirisan crnogorskim Če Gevarom, napisao u „dahu“, ali da je taj dah trajao desetak godina.
“Više, jer sam mijenjao žanrove i medije. Prvo je nastao pozorišni mjuzikl, pa filmski scenario. Napokon, nastao je paraistorijski roman, napisan u postmodernom maniru. U tome desetogodišnjem dahu sam još uvijek, jer nijesam završio posao dok ovu temu ne vidim i u ostalim medijima, pozorišnom i filmskom“, pojasnio je on.
Odlomke iz romana čitao je dramski pisac Miro Nikolić, a voditelj programa bio je novinar Mišo Drašković.