Zavjesu na ovogodišnji Festival festivala spustiće domaćin,  Gradsko pozorište Trebinje predstavom Pisac porodične istorije“.

Komad po tekstu klasika crnogorske dramaturgije Ljubomira Đurkovića igra devetočlani ansambl, u režiji Slobodana Marunovića, prvaka Crnogorskog narodnog pozorišta, iza kojeg su brojne režije u amaterskim pozorištima Crne Gore.

Marunović kaže da Đurkovićev tekst donosi aktuelnost koja osvješćuje, koja će „pokazati sve naše mane i vrline, kao i svu ljepotu i negativnost ljudskog roda“:

– Đurković u tekstu koji je i danas aktuelan – donosi sve savremene teze, savremene probleme čovjeka, porodice i uopšte onoga na šta ljudi u svom životu nailaze kao na prepreku. Ovaj pisac je poznat ne samo u Crnoj Gori, nego uopšte u regionu, njegove se drame igraju u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj, prevedene su na više jezika.  Komad “Pisac porodične istorije” izvođen je u desetak pozorišta širom Evrope. Kao mlad glumac od 30 godina igrao sam u ovom komadu, znam njegovu strukturu, znam kako diše i razvija se s vremenom i čini mi se da ta struktura koju ovaj tekst nosi može da posluži da zajednički svi poručimo ovom vremenu i ljudima –  da ih učinimo boljima, da se vide bolje, da sve učine da i ovaj prostor Trebinja postane bolji dom za život, ljubav, za radost života.

Adaptacija teksta odnosi se na njegovo prilagođavanje hercegovačkom izgovoru.

– Jedina intervencija na tekstu odnosi se na jezik. Zahvaljujući lektoru predstave, prof. Olgici Cice prilagodili smo jezik komada, koji je pisan u crnogorskom slengu, konkretno područja Podgorice i Cetinja, lijepom hercegovačkom izgovoru, koji su lingvisti uzeli kao osnovicu za književni jezik, kaže Marunović.

Dobar rad se već isplatio, Bugojanska FEDRA protekla je u trebinjskom znaku. Od 11 mogućih, Trebinjci su osvojili čak šest nagrada – za najbolju predstavu u cjelini po ocjeni stručnog i žirija publike, za najbolju režiju, najbolju glumicu i epizodnu ulogu, koje su pripale Vesni Đurić  i Igoru Svrdlinu, te Mirjani Bokun – za najbolju debitantsku ulogu .

– Sa dobrom ekipom  se postižu i dobri rezultati.Trener, kada je u pitanju pozorište, je tu samo da to sve posloži u jedan estetski tok, da neki svoj pečat rukopisu, a dobri glumci treba da slijede tu ideju. U našem slučaju, na festivalu u Bugojnu smo odradili dobar posao,odigrali smo dobru predstavu. Mi smo to znali i prije, nakon premijere, ostvarili smo dobru komunikaciju prije svega sa publikom, ali onda i sa ljudima iz teatra koji su prepoznali jedan dobar, posvećen teatar. Teatar koji nije lažan, koji oslikava život. Inače ne volim teatar koji služi za zabavu, volim isključivo onaj koji poručuje, osvježava, koji ima funkciju da popravi svijet. Ne bih se bavio teatrom kada bih razmišljao na taj način, ističe reditelj Marunović.

Na ovim balkanskim prostorima, dodaje, predugo živimo u mitu, po kojem stvaramo lažnu sliku stvarnosti. Komad „Pisac porodične istorije“, kaže, treba da nas osvijesti i učini boljima.

– Mi na ovim balkanskim prostorima živimo već predugo u mitu. I metafora ,,Pisac porodične istorije“ je taj mit u kojem živimo i uljepšavamo istoriju, te stvaramo bolju sliku o sebi nego što jesmo. Posljedica toga je sve ovo što nam se dešava, i ono davno i ono juče i ovo danas što doživljavamo. Ništa se mi Hercegovci, Crnogorci, Bosanci ne razlikujemo od  drugih naroda, ni Engleza ni Francuza. Imam ogromno iskustvo,prošao sam skoro čitav svijet, sve sa predstavama. Vidio sam da svi ljudi na planeti imaju iste potrebe, da svi traže svoje mjesto pod suncem, samo je pitanje kakav je taj život, je li demokratičan, je li pod nekim prinudom, u kakvom sistemu živite. Da li ste nacionalista, šovinista, da li ste pod određenim strukturama koje gaje svu mržnju ili onim koje smatraju da je čovjek u centru svijeta i da je to osnova življenja. Svakako, treba vaspitavati svoju djecu na tom planu, a nikako ne mitovima. Jedan čovjek piše mit o svojoj porodici, a taj mit dovodi do raslojavanja porodice i do tragedije. Mi smo siti tih tragedija na ovim prostorima. I zato ova predstava služi da nas osvijesti, da nas učini boljima. Ona pokazuje da treba da budemo bolji, tolerantniji i mudriji nego što jesmo, zaključuje Marunović.

Željko Milošević, tumač jedne od glavnih uloga /Blažo Milišić/ i asistent reditelja, zadovoljan je dobrim rezultatima predstave.

– Sve što nam se dešava, dešava se zasluženo, time što smo uložili ogroman rad i trud, što iza nas stoji promišljanje o pozorištu, ogromno odricanje. Takvim pristupom stekla se dobronaklonost i kritike, ne samo Bosne i Hercegovine nego i regiona prema nama, ističe Milošević.

Vesna Đurić je za ulogu Jovanke Milošić dobila nagradu za najbolju žensku ulogu na 45.Teatarskom festivalu BIH „FEDRA“ u Bugojnu. Navodi da je to zajednički uspjeh dobrog i kvalitetnog kolektiva.

– Kod nas je odlična energija uvijek prisutna. Predstava je jedan stvaralački proces, normalno je da bude emocija, ozbiljno smo radili, uživali smo u svakom trenutku. Nagrada je poželjna i dobrodošla, ali je svima nama amaterima najveća nagrada dobra reakcija publike, mislim da smo ovom predstavom to i uspjeli. Publika je svojim reakcijama to i pokazala i mislim da će to biti presudno za dalji život predstave, kaže Đurićeva.

Darko Kurtović, koji u predstavi igra Stevana Milošića, ističe da tekst, napisan 80-tih godina prošlog vijeka, nije izgubio na svojoj aktuelnosti.

 Tekst smo prilagodili tako da se može igrati bilo gdje. Mi smo ga prilagodili našem području, malo je ostalo i crnogorskog, pošto je ovo ipak tromeđa. Svuda ima tih porodica, mitomana, jer to smo ustvari mi, kaže Kurtović, dodajući da ga uspjeh u Bugojnu raduje, ali i nosi dodatnu odgovornost pred domaćom publikom.

Naši sagovornici ističu da će se večeras potruditi da svoj grad na Festivalu festivala predstave u najboljem svjetlu. Samo ćemo im poželjeti reprizu „FEDRE“! Za početak, priznaćete, više nego dovoljno!

Radio Trebinje (Foto: Jovan Vidaković)