IZLOŽBA “VOKOVIZUEL I PISAĆA MAŠINA”

Trebinjski Kulturni centar domaćin je još jedne izložbe. Ovaj put su u pitanju radovi studenata Akademije likovne umjetnosti u Trebinju, a izložba je nazvana “Vokovizuel i pisaća mašina” Izloženo je pedesetak radova od jedanaest studenata.

Nakon trodnevne radionice na Akademije likovne umjetnosti u Trebinju organizovana je izložba pod nazivom “Vokovizuel i pisaća mašina” u Galeriji Kulturnog centra. Radionicu je vodila Marina Milanović, ilusatrator i grafički dizajner iz Novog Sada. Studenti kažu da je u prvi mah djelovalo da je teško uraditi ovakva djela, ali kako je vrijeme odmicalo da je sve bilo mnogo lakše.

– Prvi put sam imala susret sa pisaćom mašinom, nije bio problem, bilo je jako interesantno i sa tim nekim osnovnim vježbicama kuckanjem, pisanjem došli smo do neke ideje, realizacije, ja sam došla do koncepta koji se zove nepismenost, rekla je student četvrte godine grafičkog dizajna ALU Trebinje Milica Bjelović.

– Ranije smo imali priliku da kuckam, ali ne da eksperimentišem na ovakav način, ali bilo mi je jako zanimljivo, tako da sam mislila da će biti mnogo teže snaći se u ovim ilustracijama, međutim snašla sam se, tako da sam oduševljena, dodala je student treća godine grafičkog dizajna ALU Trebinje Milica Samardžić.

Kako bi došli do ovakvog rada na početku je bitna ideja, ali je potrebno dobro poznavanje osnova matematike, tj brojeva i razmaka između redova.

Milica Bjelović student četvrte godine grafičkog dizajna ALU Trebinje
– Jeste, pošto sam ja radila islustraciju onda jeste bilo bitno to brojanje i ideja naravno, morate imati u glavi gdje će šta da stoji, da to izgleda likovno, lijepo.

Radionica na ALU bila je jedna studentska vježba koja je studentima pokazala da pisaća mašina, koja više nema svoju upotrebnu vrijednost, može da bude jedna likovna tehnika i likovni alat u stvaranju zanimljivih djela. Po završetku rada nastale su grafike, koje pripadaju visokoj štampi.

– Mislim da je to jako zanimljivo kod mašine koje imaju svoju ograničenost i u visini i u širini, tako šta god da radite morate da brojite tačku po tačku, te plusiće i tekstove da bi ste dobili baš onako neki crtež koji ste zamislili, ima tu neke matematičke preciznosti, ali one poetične, one talentovane lucidnosti koja vam je potrebna da bi ste dobili neko malo umjetničko djelo koje ima svoju filigranksu vrijednost, kazala je ilustrator i grafički dizajner iz Novog Sada Marina Milovanović.

Izložemo je oko pedesetak radova koje su “otkucali” jedanaest studenata trebinskke ALU

https://www.youtube.com/watch?v=GrHtvo18OpI