Knjiga za sjećanje i opomenu: Predstavljene PRIČE IZ RATOMIRA

 

Knjiga „Priče iz ratomira“, prvo ogledanje u prozi novinara Radio Trebinja Ratomira Mijanovića, predstavljena je večeras trebinjskoj publici, na književnoj večeri u organizaciji Narodne biblioteke Trebinje i izdavača Književne zajednice „Jovan Dučić“.

Anegdotski jezgrovito u dvadeset i tri kratke priče, zasnovane na autentičnim događajima, Mijanović progovara o ratnim godinama u Hercegovini, svojim saborcima, prijateljima i poznanicima, ljudskosti i nepravdi, životu koji su osjenčile tuge za rano ugašenim mladostima, a uzvisili podvizi i herojstvo onih koji su stali na branik svog zavičaja.

Autor kaže da je literarni prvjenac posvetio mladosti Hercegovine koja je položila svoje živote u ratu, znanim i neznanim herojima u nebeskom stroju, te dodaje da mu je posebno drago što je na večeranjoj promociji okupio one preživjele heroje, svoje saborce, aktere i svjedoke događaja koje je pretočio u priče.

„Ovo su istinite priče iz rata koji sam i sam prošao od prvog pa do posljednjeg dana. Počinjem sa 1. oktobrom 1991. godine kada je počeo rat na ovim prostorima i jedna od priča na početku knjige posvećena je pogibiji mog druga na dubrovačkom ratištu, a posljednja priča je moj oproštaj od Nikole Bajčetića, druga iz bilećke brigade koji je poginio završnih dana rata na Žegulji“, ističe Mijanović.

Književnik, Ratomirov saborac i jedan od junakanjegovih priča Miodrag Ljumo Hrnjez ističe da knjigu, iako kazuje o tragičnim i turobnim ratnim godinama, doživljava kao „dvorac sa 23 odaje koje zrače ljubalju, toplinom i iskrenošću“, a preporučuje pažljivo čitanje, jer knjiga, dodaje on, puno više nego riječima – govori svojim bjelinama.

„Ratomir je ovu knjigu više puta oplakao. Svaka priča je sa suzama nastala i sa suzama ušla u knjigu. To su duhovne suze, koje prosvećuju i oplemenjuju – i Ratomira i čitaoce. Za Ratomira sam siguran da je ovo samo kamen temeljac njegovog stvaralaštva i da će se u književnom svijetu za njega tek da čuje. U ovoj knjizi je borba između Ratomira – novinara i književnika, a ja navijam – da pobijedi književnik“, kazao je Hrnjez.

Na ratištu na Boračkom jezeru Aleksandar Sarić je dao krv da spasi školskog druga – neprijateljskog vojnika HVO, koji se liječio u srpskoj ratnoj bolnici. Bio je svjedok i neobične razmjene na liniji razdvajanja, koja je jedne noći sastavila sve tri zaraćene vojske, a kada su roditelji jednog njegovog saborca „otkupljeni“ za dvije transportne torbe duvana.

Dvije i po decenije kasnije, ove dvije ratne uspomene su i literarno ovjekovječene u „Pričama iz ratomira“.

„Među koricama ove knjige ćete pročitati istinite priče – to jest, ispovijesti običnih ljudi koji su kao i mnogi drugi u tim vremenima bili spremni na mnoga odricanja. Ako malo dublje pogledate – iz svake priče izvire po jedna hrišćanska vrlina – ljubav, praštanje, požrtvovanje, rodoljublje, dobrota, poštovanje…“, kaže Sarić.

Recenzent knjige Igor Svrdlin zapisao je da autor u „Pričama iz ratomira“, jednostavnošću koja dolazi do srži, od svojih sjećanja tvori jednu vrijednu zbirku, koja je i svojevrsni njegov „krik protiv besmisla rata, krik za mrtvim prijateljima, krik protiv nepravde i krik za nekim ljepšim i bezbrižnijim vremenima“.

„Drago mi je što sam kumovao jednoj ovakvoj zbirci – da  Ratomirovo ime, kao kovanica od rat i mir, bude njen naziv. Smatram da nema priče o ratu bez priče o miru, niti priče o miru bez priče o ratu“, kazao je Svrdlin.

Na promociji koja je održana u do kraja ispunjenoj bašti ispred zgrade Narodne biblioteke emitovani su i odlomci radio drama urađeni po tekstovima najupečatljivijih priča, a  u kulturno-zabavnom programu učestvovali su trebinjska grupa „Krugovi u žitu“ i talentovani literarni stvaraoci  iz trebinjske gimnazije „Jovan Dučić“.

R.S.