O „ amaterskom pozorištu“, nekada i sada, pozorišnoj umjetnosti koja je njegov život, predstavama koje će raditi na jesen…

 

Kratka biografija Egona Savina izgleda ukratko ovako. Jedan je od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih reditelja, režirao je tekstove savremenih domaćih autora i svjetskih klasika u svim značajnijim teatrima bivše Jugoslavije, preko trideset godina redovni je profesor na Katedri za pozorišnu režiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.  Adaptirao je za pozorišnu scenu prozna djela Dostojevskog, Gončarova Selimovića, kao i velike drame Molijera, Ostrovskog, Krleže, Šekspira, Sterije… Majstor je za djela Aleksandra Popovića. Dobitnik je svih prestižnih nagrada za režiju, Sterijine devet puta.

Za vrijeme trajanja 61. Festivala festivala u Trebinju je prvi put  u galeriji Kulturnog centraTrebinje  održao Master klas pozorišne režije po kome će mnogi pamtiti ovu kulturnu manifestaciju.

Egon Savin je održao četiri predavanja u formi dijaloga o osnovnim redtisljskim elementima:  rediteljska analiza dramskog djela, izbor dramskog komada, postavka u prostoru i rad sa glumcima.

 

Koliko je važno njegovati amatersko pozorište i kako vi vidite amaterizam danas?

 

„Ja ne mogu da prihvatim tu isključivost podele na profesionalizam i amaterizam.  Ja znam da postoje nužne razlike ali ne vidim nikakvog razloga da se na tim podelama insistira, kroz decenije. Mislim da je budućnost u popularizaciji pozorišta. Da li je pozorište amatersko, da li je zabavljačko, da li je umetničko, da li je srednjoškolsko i kakve već sve podele bi mogli da smislimo i razlike naravno, ali što se kaže „Neka cveta hiljadu cvetova“ Nek postoji i takozvano amatersko pozorište, ali ja mislim da u situacijama nekog novog doba, u kome mi sada živimo, za razliku od onog vremena kada je amaterizam imao tzv. prosvetiteljsku ulogu, kraj drugog svetskog rata, pa one prve godine obnove i izgradnje i kako se to već zvalo“ opismenjavanje naroda“, amaterizam je imao svoju svrhu.  Današnje doba ne podnosi tu vrstu razlike, današnje doba vrednuje stvari na tržištu, koje uz pomoć i preko televizije, filma i ogromnih produkcija ukida razliku , na kako se to na filmu kaže naturščike i profesionalce. Dobar film je dobar film, dobra predstava je dobra predstava, bez  obzira u kojoj meri je ona amaterska i u kojoj meri je ona profesionalna.

Isto tako i u skladu sa tim, ne vidim razlog da Trebinje, kao jedna civilizovana varoš,  namareno kažem ovu lepu mađarsku reč varoš, jer  ona u sebi sadrži neku toplinu, neki kulturni sadržaj. Dakle, ne vidim nijedan razlog da Trebinje nema profesionalno pozorište. Profesionalizacija, znači unapređenje, to nije nešto drugo, to je isto ovo samo što se stvari malo kultivišu i uozbiljuju i naravno izdvajaju se nešto veća sredstva. Ne vidim razlog da jedna kulturna sredina koja ima svoju publiku ne učini taj korak.

 

Održali ste četiri predavanja  u kojima ste ljudima koji  se u amaterskim pozorištima bave režijom  veoma  inspirativno  govorili o temi  kojom se Vaši studenti bave cijeli jedan semstar.  Među polaznicima master klasa pozorišne režije je vladalo opšte oduševljenje načinom na koji ste im prenosili svoje znanje i bogato iskusto.  Šta je po Vašem mišljenju ova rediteljska radionica značila za njih s obzirom da su neki po prvi put bili u prilici  da prisusrvuju ovoj vrsti master klasa?

 

Ne znam. I to ne mogu reći. Kao što ne mogu da procenim svoj pedagoški rad u Beogradu. Mnogo generacija već imam iza sebe, prilične godine rada, rijetki su reditelji, uprkos velikoj energiji koju ulažem u pedagogoiju, kao reditelji se pojavljuju na svake dve, tri generacije po jedan. Znači ja ne mogu u ovom trenutku reći koliku će ljudi korist imati od ovoga i nisam ni došao da prenesem neko Bog zna kakvo znanje, jer je to nemoguće u četiri dana. Ja se nadam da sam preneo nešto svoje posvećenosti, ljubavi i poštovanja prema teatru.

Ja mislim da iz amaterskog rada i u procesu i u rezultatu treba izbaciti površnost. Pozorište ne trpi površnost. Pozorište podnosi jedino zaljubljenike koji ulažu veliki trud i znatno vreme u to da dođu do što značajnijeg umetničkog rezultata. Sve drugo nije dostojno pozorišta, bez obzira da li je ono profesionalno ili amatersko.

 

Pod kojim uslovima, gospodine Savin biste došli u Trebinje da režirate neku predstavu. Šta bi grad i sve relevantne ustanove morao  da obezbijedi da na pozorišnoj sceni Kulturnog centra Trebinje  bude odigrana predstava u Vašoj režiji?

 

Mislim da bi to bilo, blago rečeno, pretenciozno, s obzirom da iza sebe imam preko 90 režija i da već imam jako puno ustaljene pozorišne prakse. Ovaj grad je dobio jedan značajan objekat u kojem se može razviti pozorište. Kolika su sredstva potrebna to sad zavisi od toga koliku produkciju želite, ali za profesionalnu produkciju, za recimo dve predstave godišnje ne trebaju velika sredstva. To su sigurno sredstva koja grad ne bi ni osjetio. To je pitanje odluke, da se konstituiše jedna grupa ljudi. Ja mislim da ta grupa ljudi ne treba da bude stalna, da  to treba da bude rad po projektu.  Neka dođe reditelj iz Ljubljane, neka dođe jedan glumac iz Sarajeva, tri glumca iz Banja Luke, tri iz Trebinja. Ja vjerujem u taj duh pozorišta koji spaja ljude.

Ja naravno da bih, ja nikada nisao odbio nijednu ponudu koja mi obećava rezultat. Gde god sam radio, a radio sam u svim velikim gradovima bivše Jugoslavije, u inostranstvu u Italiji , Mađarskoj… u svim velikim pozorištima ali radio sam i u alternativnim trupama , radio sam  i u privatnim pozorištima, to je stvar samo moje procene, da li ću u tom poslu moći napraviti nešto  iole  vredno. Dakle, ako bi se stvar koncipirala kao rad na projektu, da se sledeće leto organizuje projekat koji bi počeo sa radom u junu mesecu, a izašao krajem jula, znači da postoji vreme, da postoji produkcija i koprodukcija sa Beogradom ili bilo kojim drugim gradom to bi omogućilo dovođenje onog neophodnog broja ljudi koji su stručni da se proizvede jedna predstava koja će imati budućnost. Pod tim uslovom svako bih. Da li su to neki veliki zahtevi ili minimalni zahtevi za ovu sredinu, ja to ne znam i ja to ne mogu da procenim, ali u svakom slučaju tražio bih iste uslove kakve imam bilo gde drugde gde radim. Ja mislim da je za to potrebna samo dobra volja, da to nije ništa preterano skupo, niti nešto što se neće višestruko isplatiti. Pri tom ,sad više ne mislim na sebe  već i na veliki broj kolega, čak i  studenata režije koji  nisu gotovi profesionalci i to je onaj kompromis, ona prelazna faza od amaterizma ka profesionalizmu, to studentsko pozorište. Moji studenti proizvode dovoljno dobre vežbe. Ove godine su moji studenti treće godine režije napravili vežbe od kojih je jedna uzeta u Atelje 212 na repertoar, jedna na Kamernu scenu Beogradskog dramskog pozorišta a jedna u Kult teatar. Znači mi smo na fakultetu uspeli da proizvedemo takve vežbe koje su celovečernje predstave, koje su pozorišta  uvrstila u svoj repertoar.

Mislim da jedna dobra koordinacija sa Fakultetom dramski umetnosti, a to sam svojervemeno i predlagao , da vežbe koje i onako izlaze u maju i junu mesecu imaju svoje reprize između ostalog i u Trebinju na Festivalu, a posle po potrebi, s obzirom na kvalitet i reakciju publike da ponovo  dođu i gostuju u Trebinju, a za to su potrebna vrlo skromna finansijska sredstva.

 

Kakvi su vaši planovi za novu pozorišnu sezonu.   Koji dramski tekst  je u centru Vaše pažnje?

 

Uvek nešto radim. Upravo sam u pregovorima sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem za „Ujka Vanju“, Čehova,  s Čeohovom sam počeo  a nisam ga mnogo radio tokom karijere, nisam imao prilike, a uradio sam mnoga dela klasike. Ostao mi je „Ujka Vanja“ kao jedan od omiljenih naslova. Drugi predlog je Milutin Bojić i „Gospođa Olga“, isto jedna perfektna građanska drama , ravna Strindbergu i Ibzenu, retko se radi, a nije rađena odavno,  za Srpsko narodno pozorište. Eta tako uvek sam u nekom poslu.

 

 

 

Šta je za Vas pozorište?

Pozorište je utočište. U životu se osećam, manje – više nelagodno, čak i u svojoj kući, osim u pozorištu.

 

Master klas pozorišne režije pofesora Egona Savina  pokazao se kao važan ako ne i najvažniji dio Festivala te stoga ne sumnjamo da će i naredne godine  ovaj mag pozorišta svojim prisustvom dati na značaju ovoj za naš grad važnoj kulturnoj manifestaciji.